„Sve je struja i sve struji u struji”, mislio je autor jezichki pesnichki a tehnichki eruditno.
Sedeo je pred kompjuterom i plesao prstima na klavijaturi, a imao je utisak da se na svaki dodir, negde, u njegovom mozgu i u svemiru s druge strane ekrana, pale lampe.
Bilo shta da pipne, sve se drmusa.
I sve mozhe da dosegne pritiskom jednog dugmeta. (Dobro, dva ili tri.)
* Mozhe, dakle, da pozove ovamo sve shto se nalazi u njegovoj u Bibliografiji.
* Tako je postao svoj koautor – autokoautor.
*