Baba Koviljka Junakinja autorovih romana London, Pomaz i Bitka za Sulejmanovac.
Ichwicheva baka, zhivi u Pomazu.
Prodaje beli luk i druge plodove iz bashte, poredjane na hokli u kapijici.
Tu je ujedno i mesni pres-centar za sabiranje i emitovanje vesti iz zhivota malobrojne zajednice u severnoj srpskoj dijaspori.
* Autorov bivshi student a sada njegov kolega Shtef@n, uchtiv je i lepo vaspitan (up. autorov bivshi student). Uchtivo i vaspitano dozvoljava da autor uvek postigne deset-petnaest poena. (Radi se o ping-pongu koji u pauzama forsiranja slavistike igraju oni profesionalno, up. profesorski sport.)
* Poshto je prochitao London, Pomaz, Shtef@n je, s reketom u ruci, rekao da iz romana viri nit koju bi bilo logichno plesti dalje.
Lik starice, baba Koviljke.
Autor je pak tada vetj uveliko pisao Mi zhe Sentandrejce, roman o jednoj drugoj starici!
Koliko na svoju spisateljsku doslednost, toliko i na to, da mu je Shtef@an bio student, bio je ponosan on. (Putevi skromnosti su nepredvidivi.)
* Pishutji Mi zhe Sentandrejce, a znajutji da tje se u njima na jednom mestu pojaviti Ichwich iz London, Pomaz-a, autor je zhalio shto Ichwicheva baba Koviljka ne mozhe da bude chuvar sentandrejskog Muzeja shto bi bilo – osim Ichwicha – josh jedna spona izmedju dva romana.
Ali baba Koviljka iz Pomaza ne bi mogla da bude poslednji Srbin u Sentandreji.
* Osim toga, baba Koviljka kao seljanka ne bi se uklapala u gradski ambijent i bila bi neautentichna u ulozi chuvara muzeja.
Tokom izgradjivanja lika Glavate Nate autor je morao da upozorava sebe i da pazi shta pishe – da ne bi i ova baka ispala, spontano, seljanka.
Radi isticanja varoshkog karaktera Glavate Nate, odstupio je i od svog generalnog principa da ne opisuje spoljashnji izgled svojih likova.
Za Glavatu Natu je rekao da ima onduliranu kosu i da nosi kostim.
To retji, nije bio machji kashalj. Autor je time, naime, rizikovao da u Sentandreji i okolini sve zhene s onduliranom kosom i kostimom uobraze da su one Glavata Nata.
Za njen status bilo bi mozhda otimanja.
Ipak je ona poslednji Srbin u Sentandreji.
* Baba Koviljki u Pomazu takva opasnost nije pretila. U selima je sporija, nego u gradovima, asimilicaja.
Izumiranje malo kasni.